Tumori kože
|
Tumori kože najčešći su tumori u čovjeka. Kako se koža sastoji od nekoliko vrsta tkiva mogući su razvoji različitih vrsta tumora koji mogu biti benigni i maligni, tj. skloni metastaziranju.
Kožnim tumorima smatramo tumore nastale u epidermisu i dermisu, te od adneksa kože (žljezde znojnice, žljezde lojnice). Maligne oblike mekotkivnih tumora nastalih od vezivnog tkiva, krvnih žila ili masnog tkiva nazivamo sarkomima.
Najčešći benigni tumori kože su ateromi nastali od lojnih žljezda, madeži (nevusi) nastalih od melanocita, tj. stanica epidermisa koje sadrže pigment melanin, te hemangiomi tumori nastalih od krvnih žila.
Maligni tumori kože spadaju u najčešće oblike karcinoma. Među deset vodećih vrsta malignih tumora svih lokalizacija, u muškaraca maligni tumori kože zauzimaju prvo mjesto, sa 19 % od ukupnog broja oboljelih, a kod žena treće mjesto, sa 11% od ukupnog broja oboljelih. Maligni tumori kože se znatno češće javljaju na nepokrivenim dijelovima tijela, nego na pokrivenim dijelovima. U etiologiji malignih tumora kože navode se brojni čimbenici: sunčeva svjetlost, ionizirajuće zračenje, organska i neorganska ulja, smole i katrani, teški metali (arsen), ožiljci nakon operacije, opekline i traume. Također su važne i prekanceroze na koži (leukoplakija, keratoakantom, Mb. Bowen, sunčeve keratoze), i profesionalna zanimanja u kojima se ostvaruje duži kontakt sa kemijskim ili fizičkim agensom. Od malignih tumora najčešći su bazocelularni karcinom, planocelularni karcinom, i melanom.
Madeži (Naevus)
Madeži su pigmentni benigni tumori nastali od melanocita (pigmentne stanice epidermisa). Nevusi su najčešće stečeni tumori, i razvijaju se u prva tri desetljeća života. Neki ih ne smatraju pravim tumorima, jer svaki čovjek ima nekoliko madeža. Prirođeni oblici madeža pojavljuju se prije rođenja, a rastu zajedno s djetetom, te mogu biti vrlo veliki i prekrivati cijele dijelove tijela. Obični madeži nisu skloni pretvaranju u maligne oblike bolesti. Najčešće su u razini kože, a mogu biti i lagano uzdignuti. Madeži su jednoliko pigmentirani, oštrih rubova prema okolnoj koži.
Displastični nevus stečeni je, obično nepravilno oblikovani melanocitni nevus obilježen posebnim mikroskopskim morfološkim karakteristikama. Displastični nevus je važan jer je potencijalni prekursor melanoma i biljeg povećanog rizika razvoja melanoma.
Bazocelularni karcinom (Carcinoma baseocellularae, epythelioma baseocellularae, basalioma, ulcus rodens, engl. Basal cell carcinoma - BCC)
Bazeocelularni karcinom je najčešći rak kože. Pojavljuje se u bijelaca i to najviše na vidljivim dijelovima glave i vrata. Godišnja incidencija bazocelularnog karcinoma je od 150 - 1560 na 100.000 stanovnika ovisno o regiji svijeta. Pretpostavlja se da je u Hrvatskoj godišnja incidencija oko 200 na 100.000 stanovnika.
Dva puta je češći u muškaraca nego u žena i javlja se pretežno u starijim dobnim skupinama (95%), obično od 40 do 79 godine života. Zbog sve većeg i dužeg izlaganju UV zrakama, javlja se i na drugim dijelovima tijela. Najveću incidenciju BCC-a na svijetu ima Australija. Potječe od epitelnih stanica površnog epidermisa, folikula dlaka i žlijezda lojnica. Raste sporo, pa je potrebno više mjeseci i godina, da dobije velike dimenzije. Rast mu je lokalno agresivan, i gotovo nikad ne metastazira. Zbog toga ih neki ne smatraju pravim karcinomima, nego govore o bazecelularnim epiteliomima. Ipak često recidiviraju, osobito oni na gornjoj trećini lica. Klinički se očituju kao voštane kožne promjene iznad razine kože s središnjim udubljenjem, u obliku perla, malene ranice prekrivene krustama koje ne zarastaju tijekom dužeg vremena, vrlo sporo rastu. Često su na tumorima vidljive proširene krvne žile. Neki oblici mogu biti i tamno pigemntirani. Posebni oblici bazocelularnog karcinoma lokalno su vrlo agresivni pa mogu dovesti do smrtnog ishoda.
Najčešći benigni tumori kože su ateromi nastali od lojnih žljezda, madeži (nevusi) nastalih od melanocita, tj. stanica epidermisa koje sadrže pigment melanin, te hemangiomi tumori nastalih od krvnih žila.
Maligni tumori kože spadaju u najčešće oblike karcinoma. Među deset vodećih vrsta malignih tumora svih lokalizacija, u muškaraca maligni tumori kože zauzimaju prvo mjesto, sa 19 % od ukupnog broja oboljelih, a kod žena treće mjesto, sa 11% od ukupnog broja oboljelih. Maligni tumori kože se znatno češće javljaju na nepokrivenim dijelovima tijela, nego na pokrivenim dijelovima. U etiologiji malignih tumora kože navode se brojni čimbenici: sunčeva svjetlost, ionizirajuće zračenje, organska i neorganska ulja, smole i katrani, teški metali (arsen), ožiljci nakon operacije, opekline i traume. Također su važne i prekanceroze na koži (leukoplakija, keratoakantom, Mb. Bowen, sunčeve keratoze), i profesionalna zanimanja u kojima se ostvaruje duži kontakt sa kemijskim ili fizičkim agensom. Od malignih tumora najčešći su bazocelularni karcinom, planocelularni karcinom, i melanom.
Madeži (Naevus)
Madeži su pigmentni benigni tumori nastali od melanocita (pigmentne stanice epidermisa). Nevusi su najčešće stečeni tumori, i razvijaju se u prva tri desetljeća života. Neki ih ne smatraju pravim tumorima, jer svaki čovjek ima nekoliko madeža. Prirođeni oblici madeža pojavljuju se prije rođenja, a rastu zajedno s djetetom, te mogu biti vrlo veliki i prekrivati cijele dijelove tijela. Obični madeži nisu skloni pretvaranju u maligne oblike bolesti. Najčešće su u razini kože, a mogu biti i lagano uzdignuti. Madeži su jednoliko pigmentirani, oštrih rubova prema okolnoj koži.
Displastični nevus stečeni je, obično nepravilno oblikovani melanocitni nevus obilježen posebnim mikroskopskim morfološkim karakteristikama. Displastični nevus je važan jer je potencijalni prekursor melanoma i biljeg povećanog rizika razvoja melanoma.
Bazocelularni karcinom (Carcinoma baseocellularae, epythelioma baseocellularae, basalioma, ulcus rodens, engl. Basal cell carcinoma - BCC)
Bazeocelularni karcinom je najčešći rak kože. Pojavljuje se u bijelaca i to najviše na vidljivim dijelovima glave i vrata. Godišnja incidencija bazocelularnog karcinoma je od 150 - 1560 na 100.000 stanovnika ovisno o regiji svijeta. Pretpostavlja se da je u Hrvatskoj godišnja incidencija oko 200 na 100.000 stanovnika.
Dva puta je češći u muškaraca nego u žena i javlja se pretežno u starijim dobnim skupinama (95%), obično od 40 do 79 godine života. Zbog sve većeg i dužeg izlaganju UV zrakama, javlja se i na drugim dijelovima tijela. Najveću incidenciju BCC-a na svijetu ima Australija. Potječe od epitelnih stanica površnog epidermisa, folikula dlaka i žlijezda lojnica. Raste sporo, pa je potrebno više mjeseci i godina, da dobije velike dimenzije. Rast mu je lokalno agresivan, i gotovo nikad ne metastazira. Zbog toga ih neki ne smatraju pravim karcinomima, nego govore o bazecelularnim epiteliomima. Ipak često recidiviraju, osobito oni na gornjoj trećini lica. Klinički se očituju kao voštane kožne promjene iznad razine kože s središnjim udubljenjem, u obliku perla, malene ranice prekrivene krustama koje ne zarastaju tijekom dužeg vremena, vrlo sporo rastu. Često su na tumorima vidljive proširene krvne žile. Neki oblici mogu biti i tamno pigemntirani. Posebni oblici bazocelularnog karcinoma lokalno su vrlo agresivni pa mogu dovesti do smrtnog ishoda.
Dodaj komentar