Problem sivih i žutih zubi
|
Po boji se zubi uvelike razlikuju. Paleta boja kojom raspolažu stomatolozi načinjena je od najmanje šesnaest različitih nijansi - od ružičaste, limunski žute, sivkaste do prozirne - otprilike od onoliko nijansi koliko ih imaju prirodni zubi.
Zapravo boju zubi nasljedujemo genima,
jednako kao boju kose ili boju očiju, ali način života uvelike mijenja
prirodnu boju zubi.
Najčešći uzrok površinske obojenosti je nikotin, se sastojci hrane, kave ili čaja koji sadrže jaka bojila, primjerice tanin koji se nakuplja na zubnoj caklini. Uzrok obojenosti zubi je i zubni plak. U početku proziran i ljepljiv, plak kasnije postaje neproziran. Naime, na njega se lijepe bojila, stvrdnjava se i pretvara u karijes, na isti način kako se kamenac nakuplja u posudama s vodom. Ovakva obojenost zubi može se uspješno prevladati prilično jednostavnim metodama.
Dubinska obojenost, međutim, posljedica je oštećenja zubi, devitalizacije zuba, uzimanja prevelikih količina fluora (više od 3 mg dnevno) ili tctraciklina, vrste antibiotika koji se šezdesetih godina dosta propisivao trudnicama i djeci. Lijekovi koji su danas u upotrebi, takvog su sastava da ne uzrokuju obojenost zubi. Mogu li se ovako požutjeli zubi izbijeliti? Da, ali samo u nekim slučajevima, a postupci su različiti.
Problem izbjeljivanja
Postupak započinje u stomatološkoj ordinaciji, a potom ga bolesnik nastav¬lja kod kuće prema uputa ma stomatologa. Izbjeljivanje je moguće samo na zdravim zubima i uz uvjet da na njima nema karijesa.
Stomatolog najprije odstranjuje zubni kamenac, a potom uzima otisak od kojega se radi mekani, plastični kalup u koji se stavlja sredstvo za izbjeljivanje. Kalup se postavlja na zube (ne na zubno meso) i ostavlja da izbjeljivač djeluje otprilike pola sata.
Sredstvo za izbjeljivanje sačinjeno je od 22-33 postotnog karbamidnog peroksida. Bolesnik proces izbjeljivan)a nastavlja kod kuće tijekom dva do šest tjedana. Postupak se ponavlja svake večeri, a zubi su u kontaktu s izbjeljivačem cijelu noć. Za uporabu kod kuće primjenjuje se slabija, 15-postotna koncentracija izbjeljivača.
Za vrijeme postupka ne smije se pušiti, treba izbjegavati kavu, čaj i sve namirnice koje boje zube. Posljednja faza je poliranje kako bi se spriječila poroznost zuba koju može uzrokovati izbjeljivanje.
Na žućkasto obojenim zubima postižu se bolji rezultati nego na zubima koji su sivo obojeni. U pravilu se zubi mogu izbijeliti za jednu do dvije nijanse u odnosu na prirodnu boju. Postignuti rezultat traje jednu do dvije godine. Postupak se može ponoviti nakon tri do četiri godine.
Najčešći uzrok površinske obojenosti je nikotin, se sastojci hrane, kave ili čaja koji sadrže jaka bojila, primjerice tanin koji se nakuplja na zubnoj caklini. Uzrok obojenosti zubi je i zubni plak. U početku proziran i ljepljiv, plak kasnije postaje neproziran. Naime, na njega se lijepe bojila, stvrdnjava se i pretvara u karijes, na isti način kako se kamenac nakuplja u posudama s vodom. Ovakva obojenost zubi može se uspješno prevladati prilično jednostavnim metodama.
Dubinska obojenost, međutim, posljedica je oštećenja zubi, devitalizacije zuba, uzimanja prevelikih količina fluora (više od 3 mg dnevno) ili tctraciklina, vrste antibiotika koji se šezdesetih godina dosta propisivao trudnicama i djeci. Lijekovi koji su danas u upotrebi, takvog su sastava da ne uzrokuju obojenost zubi. Mogu li se ovako požutjeli zubi izbijeliti? Da, ali samo u nekim slučajevima, a postupci su različiti.
Problem izbjeljivanja
Postupak započinje u stomatološkoj ordinaciji, a potom ga bolesnik nastav¬lja kod kuće prema uputa ma stomatologa. Izbjeljivanje je moguće samo na zdravim zubima i uz uvjet da na njima nema karijesa.
Stomatolog najprije odstranjuje zubni kamenac, a potom uzima otisak od kojega se radi mekani, plastični kalup u koji se stavlja sredstvo za izbjeljivanje. Kalup se postavlja na zube (ne na zubno meso) i ostavlja da izbjeljivač djeluje otprilike pola sata.
Sredstvo za izbjeljivanje sačinjeno je od 22-33 postotnog karbamidnog peroksida. Bolesnik proces izbjeljivan)a nastavlja kod kuće tijekom dva do šest tjedana. Postupak se ponavlja svake večeri, a zubi su u kontaktu s izbjeljivačem cijelu noć. Za uporabu kod kuće primjenjuje se slabija, 15-postotna koncentracija izbjeljivača.
Za vrijeme postupka ne smije se pušiti, treba izbjegavati kavu, čaj i sve namirnice koje boje zube. Posljednja faza je poliranje kako bi se spriječila poroznost zuba koju može uzrokovati izbjeljivanje.
Na žućkasto obojenim zubima postižu se bolji rezultati nego na zubima koji su sivo obojeni. U pravilu se zubi mogu izbijeliti za jednu do dvije nijanse u odnosu na prirodnu boju. Postignuti rezultat traje jednu do dvije godine. Postupak se može ponoviti nakon tri do četiri godine.
Dodaj komentar