Prepoznajte na vreme urinarne infekcije kod dece
|
Upale mokraćnih puteva najčešće su bakterijske infekcije u dečijoj dobi. Najčešći uzročnici su bakterije. Ešerihija Koli je kriva za čak 80 posto uroinfekcija
Upale mokraćnog sustava najčešće su bakterijske infekcije u dječijoj dobi. I dok se sa za ovo doba godine uobičajenim upalama dišnih puteva i virozama još kako tako i nose, upale mokraćnog sistema kod djece za mnoge su roditelje velika nepoznanica i zadaju im puno brige.
Učestalost upala mokraćnog sistema ili uroinfekcija zavisi od dobi i spola. U pravilu djevojčice obolijevaju češće, jer im je mokraćna cijev kratka, ravna i široka, te bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur. No, u novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci zbog češćih urođenih anomalija mokraćnog sistema.
I virus može biti uzročnik
domaćina ili jaka virulencija, odnosno stupanj patogenosti uzročnika, razvit će se infekcija zida mjehura - cistitis.Upala nastaje zbog ulaska mikroba u tkivo. No, ulazak bakterija u mokraćni mjehur još ne znači bolest. Ako postoji sklonost
mlađe, ima vezikoureteralni refluks ili druge anomalije mokraćnog sistema, kamence, te neke druge genetske metaboličke i neurogene poremećaje.Iz mokraćnog mjehura upala se može proširiri prema bubregu. Veća je vjerovatnost da će do upale bubrega doći ako je dijete Najčešći uzročnici su bakterije - ešerihija (E.Coli) kriva je za čak 80 posto uroinfekcija! Virusi također mogu uzrokovati uroinfekcije, posebno mokraćnog mjehura.
Kod novorođenčeta su simptomi nespecifični i često ne upućuju izravno na mokraćni sistem. Najčešće su to slabije napredovanje u tjelesnoj težini, teškoće u hranjenju, žutica, povraćanje, proljev, grčevi u trbuhu.
Temperatura može biti povišena, normalna ili čak snižena. Do druge godine simptomi uroinfekcije su klonulost, nevoljnost, odbijanje jela i pića, povraćanje i povišena tjelesna temperatura.
Neugodan miris mokraće
Korisni pokazatelji su neugodan miris mokraće i noćno mokrenje u djece koja su se već ranije odvikla od pelena. Kako dijete raste, sve su jače izraženi klasični simptomi infekcije - često mokrenje malih količina mokraće, peckanje i bol pri mokrenju, bol u trbuhu. Kad su upalom zahvaćeni bubrezi, javlja se visoka temperatura s drhtavicom, bolovima u trbuhu i slabinama.
Glavni dijagnostički kriterij za uroinfekcije je porast bakterija u uzorku mokraće. Kod sve djece već nakon prve dokazane uroinfekcije treba napraviti ultrazvuk mokraćnog sistema.
Pri blažoj infekciji liječenje većinom započinjemo antibioticima na
usta, dok se kod teže bolesne djece daju injekcije 10 do 14 dana. Osim
antibiotika važno je da dijete pije više tekućine, miruje, normalno
mokri i da mu skidate temperaturu.
Djeci kod kojih se ponavljaju uroinfekcije, onoj s prirođenim
anomalijama, prvenstveno refluksom, dugotrajno se daju male doze
antibiotika uz redovne mjesečne, dvomjesečne ili tromjesečne kontrole
urina i urinokulture.
Važno!
Ono što roditelje najviše zbunjuje jeste klinička slika bolesti - dijete može biti potpuno bez simptoma ili može imati teške simptome poput sepse.
Rana dijagnoza i liječenje uroinfekcije sprečava trajno oštećenje bubrega i kasnije komplikacije poput povišenog krvnog tlaka, zatajenja bubrega i komplikacije u trudnoći. Kod čak 30 do 50 posto djece uroinfekcije se ponavljaju. No, i tome su sklonija djeca koja imaju refluks, druge anomalije mokraćnog sistema, poremećaj mokrenja i zatvor (opstipaciju).