Konzumacija celih zrna žitarica blagodet za zdravlje
Čovek je počeo da koristi žitarice u ishrani još 8.000 godina pre nove ere, a da uopšte nije bio svestan koliko su one važne za njegov opstanak. U početku su to bile žitarice iz prirode, poput divljih biljaka, a kasnije ga je novi način života doveo do uzgajanja pojedinih vrsta. Tako evoluciju pojedinih civilizacija možemo da povežemo s kultivacijom određenih žitarica.
Najznačajniji izvor hrane u Evropi, Severnoj Americi, Australiji, kao i u velikom delu Azije, predstavlja pšenica, koja potiče iz jugozapadne Azije. Pirinač je sinonim za Daleki istok, a kukuruz za Severnu Ameriku. Raž ili bela žitarica potiče iz Azije, baš kao i ječam i zob. Proso i sijerak, koji su relativno slabo zastupljeni na našem tržištu, koriste se kao hrana u Kini, Japanu i Africi.
MN
Nutritivni sastav i obroci
Žitarice se sastoje od
8-15% proteina. Ipak, oni ne zadovoljavaju ukupne potrebe u ishrani
čoveka jer im nedostaje esencijalna aminokiselina lizin, pa se zbog tog
nedostatka žitarice nazivaju nekompletnom namirnicom. Sadrže relativno
nizak udeo masti, 2-5%, od čega najveći deo čine polinezasićene čega je
najveći deo u obliku skroba. Među mineralima posebno je važna
zastupljenost gvožđa, fosfora, magnezijuma, bakra, cinka i selena.
Bogate su vitaminima B kompleksa, koji se nalaze u spoljašjoj ljusci, i
vitaminom E, koji se nalazi u klici.
Cele žitarice, uz voće i povrće,
predstavljaju glavni izvor dijetalnih vlakana. Proizvodi načinjeni od
celih žitarica, kao što i samo ime govori, sastoje se od celih semenki.
Strukturu zrna svake žitarice čine omotač (spoljašnji deo), endosperm
(unutrašnji deo) i klica. Prilikom rafinacije skida se omotač, što
rezultira gubitkom vlakana, vitamina, minerala i fitokemikalija, koje
smanjuju glikemički indeks hrane.
Ishrana koja obuhvata cele žitarice
uključuje integralni hleb, kukuruzne i zobene pahuljice, musli,
žitarice u zrnu, testeninu, integralno brašno, keks i kolače od
integralnog brašna.
Tokom dana preporučuje se konzumacija najmanje
tri serviranja celih žitarica. Kako ne bi bilo zabuna što je to jedno
serviranje, evo nekoliko primera:
1 kriška hleba
pola šoljice
kuvane testenine, pirriže ili pšenice
30 grama pahuljica
Po boji
proizvoda nije moguće odrediti da li neka namirnica sadrži cele žitarice
ili ne, pa je zato treba znati čitati deklaraciju. Na mnogim
proizvodima od celog žita reč ''celo'' ili ''puno'' pojavljuje se ispred
naziva same žitarice, npr. celo raženo brašno. Takvi proizvodi trebali
bi da sadrže najmanje 2 grama vlakana po serviranju, a često sadrže 5 i
više grama.


