Pčelinji proizvodi mogu pomoći kod povišenog holesterola
Samnjiti nivo masnoća u krvi
Hranom ga unosimo preko životinjskih namirnica (junetina, iznutrice,
jaja) i kao takav naziva se egzgeni holesterol. Prosečno se dnevno unese
500 do 1000 miligrama egzogenog holesterola. U telu se takođe sintetiše
i to je endogeni holesterol, koga uglavnom sintetiše jetra i crevna
sluzokoža. Sintetiše se dva do tri puta više nego što se unosi hranom.
Zbog toga postoje i nasledne bolesti, koje potiču od povišenog
holesterola. Transportuje se putem krvi, vezan za belančevine
(lipoproteini). Ove veze se u zavisnosti od svoje gustine, nazivaju:
lipoproteini veoma niske gustine (VLDL), lipoproteini niske gustine
(LDL), i lipoproteini visoke gustine (HDL).
Osnova za pretpostavku da bi korišćenje pčelinjih proizvoda moglo imati
smisla, počiva na činjenici da je čovek ranije trošio dva do tri odsto
meda u ishrani, dok danas u organizam unosi više od 15 odsto rafinisanog
šećera. Eksperimenti na životinjama, uživo i u laboratoriskom uslovima,
nedvosmisleno su pokazali veoma povoljan uticaj meda na nivo masnoće u
krvi. Prva ispitivanja na ljudima potvrdila su isto.
Umesto šećera jesti med
Zahvaljujući eksperimentima, koji su vršeni pod vođstvom firme "Langnese
Honig GmbH i Co", tokom 2004. godine koncipirana je studija učinka meda
na masnoće u krvi.
Za početak je 30 osoba dnevno uzimalo po 75 grama meda, a drugih 30
dobrovoljaca je dobijalo adekvatnu količinu šećernog rastvora. Rezultat
studije je savim jasno pokazao da su osobe koje su dobijale šećerni
rastvor imale povišenje LDL holesterola, dok kod osoba koje su
konzumirale med toga nije bilo. Na osnovu dosadašnjih rezultata, može se
preporučiti zamena šećera medom, radi povećanja HDL (dobrog)
holesterola, posebno kod žena i starijih osoba. Zadatak narednih
studija, bez sumnje, biće da se bliže definišu grupe osoba na koje med
ili mleč pozitivno deluju, a preporuka je i da se izvrši analiza učinka
mešavine ova dva pčelinja proizvoda.


