Prelazak na vegetarijanstvo

Takav tip prehrane možemo Vam preporučiti mirne duše. Ako ciljate na striktnu vegetarijansku prehranu koje isključuje svaku namirnicu životinjskog porijekla, veća je vjerojatnost da će se pojaviti izvjesni nedostaci esencijalnih nutrijenata.
Osobe koje su iz prehrane izbacile sve životinjske proizvode mogu pak imati poteškoća kod zadovoljavanja svojih dnevnih potreba za proteinima, cinkom i željezom. Meso i mesni proizvodi "praktičan" su izvor ovih nutrijenata, a prehrana koja isključuje ove namirnice zahtijeva malo više planiranja. Općenito, što je prehrana restriktivnija, vjerojatnost deficita nekih nutrijenata je veća. Stoga je pravilno planiranje ovdje od izuzetne važnosti, pogotovo kod veganske prehrane. Ipak ukoliko je pravilno izbalansirana, veganska prehrana može osigurati sve potrebne nutrijente. Nedostatak proteina u vegetarijanaca rjeđi je nego nedostatak nekih vitamina i minerala. Dobar izvor proteina je soja koja osigurava velike količine visoko kvalitetnih proteina. U trgovinama zdrave hrane može se nabaviti tofu, sojino mlijeko, sojini orasi, vegetarijanski hamburgeri i salama. Grašak, leća, sjemenke i određeno povrće također osiguravaju značajan izvor proteina. Anemija uzrokovana deficitom željeza može biti jednako česta i kod vegetarijanaca i ne- vegetarijanaca. Ipak, poznato je da se željezo iz biljnih izvora ne apsorbira toliko dobro kao željezo iz mesa. Važno je konzumirati dovoljno mahunarki i zelenog lisnatog povrća i kada god je to moguće treba konzumirati pića i hranu bogatu vitaminom C (koji poboljšava apsorpciju željeza).

Kombiniranje proteinske hrane od neizmjerne je važnosti za postizanje adekvatnog unosa proteina u prehrani vegetarijanaca. Naime, radi se o kombiniranju biljne hrane koja sadrži različite količine esencijalnih aminokiselina. Unos esencijalnih aminokiselina je vrlo važan jer ih naš organizam ne može sam sintetizirati, a aminokiseline su gradivni elementi proteina. Primjerice, leguminoze sadrže vrlo malo aminokiselina koje sadrže sumpor, ali su zato bogate aminokiselinom lizinom. Žitarice su potpuno suprotnog aminokiselinskog sastava, one su bogate lizinom, a siromašne metioninom i cisteinom (koje sadrže sumpor). Kada se leguminoze i žitarice konzumiraju zajedno postiže se sklad aminokiselinskog sastava.

Neki tipični primjeri namirnica koji su tradicionalni kulturološki prehrambeni uzorci, a sadrže komplementarne proteine su:

• Grah i tortilje (u Centralnoj Americi)
• Grah i riža (u Južnoj Americi)
• Riža i tofu (u Kini i Japanu)
• Riža i leća ( u Indiji)
• Maslac od kikirikija i kruh (u SAD-u)

Iako nije potrebno paziti na komplementarnost proteina u svakom obroku, ukupan dnevni unos proteina mora zadovoljiti sve potrebne količine esencijalnih aminokiselina.