Gojaznost je bolest koja se uspešno leči
|
Gojaznost je bolest i njeno lečenje traje čitav život! Ne postoji vremenski period za skidanje telesne težine. Kod mnogih ljudi uzrok debljanja je neka vrsta intolerancije na hranu
Ako želimo biti manje gojazni, o tome se
moramo brinuti cijelog života! Svaka hronična bolest zahtijeva temeljit
i disciplinovan pristup liječenju. A to znači da se, ako imamo povišen
šećer, povišen krvni pritisak ili masnoće u krvi, ne možemo izliječiti
za sedam dana, tri mjeseca ili godinu.
Cjelovit tretman
Neophodan je cjeloživotni tretman uz manje ili veće komplikacije koje se javljaju u hroničnim bolestima i zavise od niza faktora kao što su: naslijeđe, imunitet, psiha, prisustvo drugih bolesti, način života.
Utvrđeno je da se tjelesna težina uvećava za dva kilograma godišnje ako se dnevno unosi samo po 50 kalorija više nego što su potrebe organizma. A tih 50 kalorija daje samo 10 grama čokolade.
Suvišno unošenje ugljikohidrata i masti ispoljava se uvijek nagomilavanjem masti u organizmu. Količine ugljikohidrata se u jetri pretvaraju u trigliceride koji se lipoproteinima transportuju u tkiva u kojima se deponuju.
Povećanje masnog tkiva ispoljava se povećanjem broja i veličine masnih ćelija. Poremećaj lučenja nekih endokrinih žlijezda (štitaste, hipofize i spolnih žlijezda) vrlo je rijedak uzrok nastanka gojaznosti.
Postoji 25 metaboličkih tipova ljudi, neko odmah gubi kilograme, a nekome je potreban duži period. No, kod mnogih je uzrok debljanja neka vrsta intolerancije na hranu.
Postoji niz intolerancija koje se ne mogu objasniti nijednom alergijskom reakcijom posredovanom IgE i IgG antitijelima, a koje treba uzeti u obzir pri postavljanju dijagnoze pretilosti. To su:
1. Intolerancija na hranu zbog nedostatka crijevne laktaze.
2. Intolerancija na vazoaktivne amine/tiramin i histamin/ iz hrane/fermentirani sirevi, alkohol, tuna, sušena mesa, kobasice.
3. Intolerancija na različite dodatke hrani/aditivi/sulfiti koji se nalaze u nekim vinima te uzrokuju glavobolje ili pak glutamat/učestalo se koristi u istočnim kuhinjama, koji uzrokuje težu probavljivost.
4. Intolerancija na pesticide, konzervanse, boje, te uopćeno dodaci hrani, o kojima nemamo pojma.
Test intolerancije
Postojanje intolerancije utvrđuje se testom. Kako se izvodi test intolerancije na hranu?
Uzima se uzorak krvi iz vene i određuju se visina holesterola i triglicerida. Taj rezultat, zajedno s drugim podacima koji se traže od pacijenta (visina, težina, bolesti, terapije...) ubacuje se u softverski program koji za svakog pacijenta daje drugačiji spisak namirnica koje može, ne mora ili mora oprezno koristiti.
Svaka osoba dobit će specifičan rezultat. Neki će nakon korištenja rezultata testa imati pozitivne rezultate, drugi neće primijetili nikakve promjene.
Kome se ne preporučuje testiranje
Na pitanje da li je ova metoda preporučljiva svim uzrastima (kao što se obavlja u nekim laboratorijama) treba reći da se test intolerancije na hranu ne može raditi djeci mlađoj od tri godine. Dob za testiranje standardnih antigena je 16 godina. Ovaj test preuzet je s američkog tržišta i to je vjerovatno razlog što su testovi tipski, pa se u rezultatima često mogu naći namirnice kojih nema kod nas ili se ne koriste.
Cjelovit tretman
Neophodan je cjeloživotni tretman uz manje ili veće komplikacije koje se javljaju u hroničnim bolestima i zavise od niza faktora kao što su: naslijeđe, imunitet, psiha, prisustvo drugih bolesti, način života.
Utvrđeno je da se tjelesna težina uvećava za dva kilograma godišnje ako se dnevno unosi samo po 50 kalorija više nego što su potrebe organizma. A tih 50 kalorija daje samo 10 grama čokolade.
Suvišno unošenje ugljikohidrata i masti ispoljava se uvijek nagomilavanjem masti u organizmu. Količine ugljikohidrata se u jetri pretvaraju u trigliceride koji se lipoproteinima transportuju u tkiva u kojima se deponuju.
Povećanje masnog tkiva ispoljava se povećanjem broja i veličine masnih ćelija. Poremećaj lučenja nekih endokrinih žlijezda (štitaste, hipofize i spolnih žlijezda) vrlo je rijedak uzrok nastanka gojaznosti.
Postoji 25 metaboličkih tipova ljudi, neko odmah gubi kilograme, a nekome je potreban duži period. No, kod mnogih je uzrok debljanja neka vrsta intolerancije na hranu.
Postoji niz intolerancija koje se ne mogu objasniti nijednom alergijskom reakcijom posredovanom IgE i IgG antitijelima, a koje treba uzeti u obzir pri postavljanju dijagnoze pretilosti. To su:
1. Intolerancija na hranu zbog nedostatka crijevne laktaze.
2. Intolerancija na vazoaktivne amine/tiramin i histamin/ iz hrane/fermentirani sirevi, alkohol, tuna, sušena mesa, kobasice.
3. Intolerancija na različite dodatke hrani/aditivi/sulfiti koji se nalaze u nekim vinima te uzrokuju glavobolje ili pak glutamat/učestalo se koristi u istočnim kuhinjama, koji uzrokuje težu probavljivost.
4. Intolerancija na pesticide, konzervanse, boje, te uopćeno dodaci hrani, o kojima nemamo pojma.
Test intolerancije
Postojanje intolerancije utvrđuje se testom. Kako se izvodi test intolerancije na hranu?
Uzima se uzorak krvi iz vene i određuju se visina holesterola i triglicerida. Taj rezultat, zajedno s drugim podacima koji se traže od pacijenta (visina, težina, bolesti, terapije...) ubacuje se u softverski program koji za svakog pacijenta daje drugačiji spisak namirnica koje može, ne mora ili mora oprezno koristiti.
Svaka osoba dobit će specifičan rezultat. Neki će nakon korištenja rezultata testa imati pozitivne rezultate, drugi neće primijetili nikakve promjene.
Kome se ne preporučuje testiranje
Na pitanje da li je ova metoda preporučljiva svim uzrastima (kao što se obavlja u nekim laboratorijama) treba reći da se test intolerancije na hranu ne može raditi djeci mlađoj od tri godine. Dob za testiranje standardnih antigena je 16 godina. Ovaj test preuzet je s američkog tržišta i to je vjerovatno razlog što su testovi tipski, pa se u rezultatima često mogu naći namirnice kojih nema kod nas ili se ne koriste.
Dodaj komentar