Primena pulsnog svetla u estetskoj medicini, SPL tehnologija !

Njegovana koža bez dlaka san je gotovo svake žene i sve većeg broja muškaraca. Metode uklanjanja dlaka razvijaju se neprestano i usavršavaju iz dana u dan, tako da postoji nekoliko različitih metoda, od klasične depilacije toplim i hladnim voskom, depilacije šećernom pastom i elektrodepilacije, do trajnog uklanjanja laserom i novom tehnologijom pomoću pulsnog svjetla (IPL tehnologija – Intensed Pulse Light).
Dok klasične metode iziskuju gubitak dragocjenog vremena, često su bolne i problem rješavaju kratkoročno, IPL tehnologija nova je i bezbolna metoda trajnog uklanjanja dlačica, koja pritom troši vrlo malo vremena. Ubraja se u metode fotoepilacije, tj. uklanjanja dlačica pomoću svjetla sličnog laseru. Metoda fotoepilacije zasniva se na sposobnosti pigmenta melanina u ciljanom tkivu da selektivno apsorbira svjetlo i prevara ga u toplinu koja se potom kondukcijom prenosi na stanice dlake i oštećuje ih izazivajući koagulaciju hranidbenog kapilarnog spleta i pripadajuće strukture folikuka dlake.

Razlika između lasera i IPL-a je u tome što se laser koristi monokromnim (jednobojnim) snopom svjetlosti točno određene valne duljine, a IPL disperzno polikromnim (višebojnim) svjetlom čiji sektar iznosi 310 – 1200 nm. Razlika je u površini djelovanja, jer IPl posjeduje terapijske sonde dimenzija oko 20x50 mm, što omogućuje i mnogo veću površinu osvjetljavanja nego kod lasera. Sustav IPL omogućuje potpuno nesgresivan tretman, pa ga klijenti bez teškoća mogu uklopiti u svakodnevne životne aktivnosti bez nepoželjnih kozmetičkih i zdravstvenh učinaka.

Da bi učinak fotoepilacije bio što uspješniji, treba poznavati ciklus rasta dlaka. Naime, dlaka, odnosno njezin folikul, ima tri razvojne faze: anagena, katagena i telogena. U anagenoj fazi dlaka aktivno raste, pa je to razdoblje najbolje za tretman. U toj fazi trbuh dlake najdeblji je i najbliži površini kože, zato najranjiviji i najpogodniji za tretiranje IPL-om. Druge dvije faze nisu povoljne jer je u njima dlaka odbacila donje dijelove u kojima su se već izdiferencirale nove mlade stanice. kako bi se dlaka “uhvatila” u ranoj, anagenoj fazi, potrebno je prva tri tretmana ponoviti u razmacima od tri do najviše četiri tjedna, nakon čega se intervali do slijedećih tretmana produljuju jer su dlačice puno manje, slabije su i tanje te znatno sporije rastu.

Koža nakon tretmana postaje nježna i glatka, nema uraslih dlačica, što je inače čest slučaj kod većine klasičnih depilacija, a i razdoblje između dviju epilacija znatno je dulje. Uspješnost tretiranja dlačica IPl tehnologijom je 70 do 80 posto uspješno, što ovisi o tipu dlake i samoj problematici. Dlačice koje nakon prvih tretmana ostanu, gotovo su neprimjetne, jer posvjetle i postanu nježnije, gotovo pahuljaste. Najbolji učinci postižu se kod tamnih dlaka na svjetloj koži, pa se klijentima ne preporučuje sunčanje barem tri do četiri tjedna prije tretmana. Prije tretmana IPL-om ne preporučuju se ni čupanje dlaka pincetom, depilacija voskom, korištenje krema za depilaciju ili izbljeljivanje dlačica.

Plavim svjetlom protiv akni

IPL tehnologijom izvrsno se liječe i različita aknasta stanja kože. U slučaju velikih aknastih žarišta koje je potrebno najprije smiriti, koristi se primjerice sonda s plavim svjetom frekvencije od 310 do 510 nm. Taj spektar svjetlja djeluje na metabolizam bakterije Acna propionica i dovodi do izlučivanja velike količine porfirina koji je uništava. Redovitim tretiranjem upalni procesi se smiruju i sazrijevaju, pa nakon nekoliko tretmana, obično tri do šest, valja provesti mehaničko čišćenje, koje je tada puno lakše i bezbolnije. Za održavanje postignutog stanja te što trajnijeg učinka i suženja pora potrebno je još nekoliko puta podvrgnuti se tretmanu jednom tjedno i pigmentacije nestaju

IPL je našao primjenu i u smanjivanju i otklanjanju pigmentacijskih mrlja od sunca, trudničkih pjega, mrlja nastalih nakon upalnih stanja kože zbog akni te raznih mrlja nastalih zbog hormonalnih poremećaja. Hiperpigmentacije se tretiraju narančastim svjetlom čija valna duljina varira od 570 do 1200 nm. Broj tretmana ovisi o veličini područja zahvaćenog hiperpigmentacijom, ali i izraženosti pigmentne mrlje.
Uz taj tretman poželjno je i kombinirati dijamantnu mikrodermoabraziju te endodermnu radijalnu terapiju s kojima se mogu postići dosta zadovoljavajući razultati.

Kod svih hiperpigmentacijskih stanja, kozmetičar treba biti vrlo stručan i oprezan. Klijenta treba najprije uputiti na savjetovanje s liječnikom i tek nakon njegove stručne ocjene pristupiti uklanjanju hiperpigmentacija. Kad su uzrok hiperpigmentacija hormonalni poremećaji, nužna je prethodna liječnička obrada. Najprije treba uspostaviti hormonalnu ravnotežu, a tek onda pristupiti kozmetičkom uklanjanju mrlja.

Samopomlađivanje – iznutra

Fotopomlađivanje ili fotorejuvenacija najnoviji je sustav pomlađivanja kože i uklanjanja bora pomoću poticanja stvaranja vlastitog kolagena. stoga mnogi svjetski stručnjaci za ljepotu upravo taj tretman nazivaju najboljim nekirurškim liftingom uopće.
Nakon što na kožu pomoću sonde primjenimo žuti svjetlosni spektar od 550 do 1200 nm, on se apsorbira u fibroblaste u kojima se svjetlosna energija pretvara u toplinsku i dovodi do zagrijavanja fibroblasta do 60º C, temperatura koja je potrebna za aktivaciju proizvodnje kolagena , čime se potiče samopomlađivanje kože iznutra. Tako tretirana koža dubinski se ravitalizira te postaje sjajnija, blistavija i mladolikija. Duboke i plitke bore zaglađuju se, a koži se vraća izgubljeni tonus.
Za još bolji učinak pomlađivanja i regeneracije kože IPL kombiniramo s tretmanima mikrodermoabrazije koja također potiče fibroblaste na stvaranje kolagena.
Vrlo dobrom pokazala se i kombinacija s radijalnom endodermnom terapijom, koja dubinski pojačava mikrocirkulaciju i izmjenu tvari te osigurava pravilan metabolizam kože, čime potpomaže i stvaranje kolagena.
Tretmani fotopmlađivanja prava su revolucija u kozmetologiji i najbolji učinak pokazuju kad se provode jednom ili dva puta godišnje.
Prije odluke o eventualnom kirurškom liftingu koži treba dati još jednu priliku da što dulje zadrži svoju prirodnu ljepotu i na gotovo prirodan način ponovo zadobije stari sjaj.

IPL tehnologija u rješavanju različitih kozmetičkih problema nadmoćna je nad svim dosadašnjim sličnim tretmanima. Ako imate probleme s aknama ili hiperpigmentacijama, želite se trajno riješiti dlaka ili Vam je potreban vrhunski lifting, Intensed Pulse Light tehnologija najbolji je odabir za Vas.

ORDINACIJA ZA DERMATOVENEROLOGIJU

- Kožne bolesti novorođenčadi, djece i odraslih
- Spolne bolesti kod muškaraca i žene
- Bolesti cirkulacije i proširenih vena
- Liječenje kroničnih rana donjeg ekstremiteta (ulkusa cruris)
- Program medinciske kozmetologije - mladenačke akne,

   madeži, ožiljci, bolesti kose i vlasišta,
   problemi pojačane dlakavosti kod žena itd.
- Liječenje proširenih vena metodom sklerozacije (injekcijama)
- Te pružamo i druge usluge iz područja kožnih i spolnih bolesti.

Njegujmo svoju kožu

Koža je najveći organ ljudskog tijela, ona razdvaja, ali i povezuje organizam čovjeka s okolinom. Na kožu djeluje sve što se zbiva u okolini čovjeka, ali i sve što se zbiva u njegovom organizmu. Ona čini jedinstvenu cjelinu s organizmom kojeg pokriva te se različita zbivanja u organizmu mogu očitovati na koži, a isto tako promjene kože mogu izazvati niz poremećaja u organizmu.
Zbog svog osobitog položaja između vanjskog i unutarnjeg svijeta, koža ima brojne zaštitne ali i komunikacijske funkcije. Ona štiti organizam od mehaničkih oštećenja, oštećenja zračenjem, toplinskih i kemijskih noksi, važna je u obrani od infekcije mikroorganizmima. Nužna je za održavanje unutrašnje ravnoteže, sprječava pretjeran gubitak tekućine, elektrolita i bjelančevina te nekontroliranu izmjenu tvari između tijela i okoliša, sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature. Oštećenje ili uklanjanje većih površina kože može biti smrtonosno. Osjetni sustav kože sa svojim receptorima rasprostranjenim po cijeloj površini kože služi za prepoznavanje okoliša i zamjećivanje opasnosti. Odgovarajući podražaj dovodi do osjeta dodira, pritiska, temperature i boli. Koža sudjeluje u stvaranju imuniteta, u njoj se stvara vitamin D3 koji pomaže mineralizaciju kostiju.
Nikako ne smijemo zaboraviti ulogu kože, posebno kože lica, u psihosocijalnim kontaktima. Na temelju izgleda kože zakljućujemo koje je dobi neka osoba, da li je zdrava ili bolesna, u kakvoj okolini živi, pa i kakvog je raspoložnja.
Da bi koža mogla obnašati sve navedene funkcije mora biti zdrava, a zdrava koža je i lijepa koža.
Medicinska odnosno dermatološka kozmetologija, osim što se bavi liječenjem bolesti kože koje narušavaju estetski izgled, proučava optimalne uvjete za što duže održavanje normalnih struktura i funkcija kože te utvrđuje primjerenu njegu da bi se usporio složen proces starenja. Odgovarajuće čišćenje, njega i zaštita kože, kose, noktiju podržavaju normalno, zdravo stanje svih struktura kože te preveniraju bolesti kože. Koje ćemo pripravke pri tome koristiti ovisi o tipu kože
( normalna, suha, masna ili mješovita ), postojanju negativnih stanja ( isušena , nečista , osjetljiva, privremeno ostarjela koža ) ili bolesti kože ( npr. akne, seborejički dermatitis, rozacea, atopijski dermatitis …), ali i uvjetima okoliša.
Zapamtimo, pripravak koji koristi mojoj prijateljici ne mora koristiti i meni. Ukoliko niste sigurni koji pripravci odgovaraju vašoj koži obratite se stručnjaku.

dr.med. Tatjana Paleček Polančec,dermatovenerolog

ZAŠTO KOŽA STARI

Unutarnje starenje kože odvija se s godinama «samo po sebi» no koža stari i pod utjecajem sunčeva svjetla...

Suhoća kože, prašinasto ljuskanje, fino boranje i stanjenje kože obilježja su intrinzičkog starenja kože koje se najbolje uočava na onim područjima kože koja nisu izložena sunčevu svjetlu. Posljedica su promjene u svim dijelovima kože: epidermisu, dermisu i potkožnom tkivu. Epidermis je stanjen, epidermodermalna granica je izravnana tako da se epidermis lakše odvaja od dermisa (koža je osjetljivija na ozljede), put stanica epidermisa je usporen. Također je smanjen broj melanocita (stanice koje proizvode melanin, pigment koji daje boju koži) i Langerhansovih stanica (imaju važnu ulogu u imunološkim zbivanjima). Količina vitamina D sintetiziranog u koži također pada. Dermis je još jače stanjen, manje elastičan i manje otporan na ozljede. Smanjeno je lučenje žlijezda lojnica i znojnica.

OPREZNO SA SUNCEM

Preplanuli izgled je vrlo popularan, no sunčevo svjetlo ubrzava unutarnje starenje kože. Solarno starenje kože ovisi o tipu kože, podneblju, zanimanju (rad na otvorenom) odnosno stupnju izloženosti sunčevu svjetlu. Oštećenje keratinocita dovodi do aktiničkih keratoza (žučkaste do smeđe blago izdignute promjene na čelu, nosu, uškama, obrazima, dorzumima šaka) koje mogu prijeći u invazivni spinocelularni karcinom. Oštećenje melanocita ima za posljedicu žarišta pojačane ili smanjene pigmentacije, a moguć je i razvoj malignog melanoma.

KAKO USPORITI STARENJE KOŽE

Teleangiektazije (proširenje malih krvnih žila u koži) i purpura (točkasta krvarenja u koži) posljedica su oštećenja endotela krvnih žila.
Fibroblasti, stanice koje u dermisu proizvode kolagena i elastična vlakna te međustaničnu tvar, također bivaju oštećena djelovanjem sunčeva svjetla. Koža na suncu izloženim područjima postaje bjelkastožućkaste boje, lagano je izbočena, ispresijecana dubokim mrežolikim brazdama, što nazivamo aktinička elastoza. Zvjezdasti pseudoožiljci bjelkasta su, atrofična područja koja nastaju nakon blage traume kože koju ljudi i ne zamjećuju. Iako je starenje kože neizbježno, ipak ga možemo usporiti pravilnom prehranom, vježbanjem, njegom kože, np. upotrebom blagih sapuna i šampona, nanošenjem losiona, mlijeka ili krema nakon svakog tuširanja. Utjecaj sunca na kožu možemo ublažiti upotrebom zaštitnih sredstava s odgovarajućim faktorom zaštite protiv sunca, izbjegavanjem izlaganja suncu u vrijeme kada je njegovo zračenje najintenzivnije (od 11 do 17 sati), nošenjem pokrivala za glavu itd.

ALERGIJE I KOŽA

Upoznajte se s najčešćim alergijskim bolestima kože koje mogu biti vrlo neugodne i čak opasne po život...

Pojam alergija označava pojavu oštećenja stanica uzrokovanu različitim imunološkim reakcijama.Alergijske bolesti su sistemne s lokalizacijom imunološke reakcije u različitim organima. U najčešće alergijske pojave na koži ubrajaju se urtikarijske bolesti, medikamentozne erupcije, kontaktni alergijski dermatitis te danas sve češći atopijski dermatitis.
Urtikarija je jedna od najčešćih bolesti kože. Smatra se da 30 posto ljudi barem jednom u životu ima urtikarijsku alergijsku reakciju kod koje dolazi do pojave crvenih ili blijedih uzdignutih promjena različitih oblika i veličine koje naglo nastaju, nestaju i sele se na drugo mjesto uz svrbež. Osim na koži, moguća je pojava promjena i na drugim organima. Mogu se javiti smetnje disanja zbog edema glotisa i larinksa, asmatski napadaji, znaci hunjavice, otok zglobova, povišena tjelesna temperatura, proljev, ali i anafilaktički šok. Uzroci urtikarije mogu biti: sastojci hrane, antigeni iz okoline, lijekovi, antigeni nastali u kroničnim upalnim žarištima, antigeni nastali u malignim procesima, ubodi insekata, psihogeni čimbenici, hormonski poremečaji. No čak 50 do 70 posto slučajeva uzrok urtikarije nije moguće utvrditi. Do alergijske reakcije najčešće ne dolazi nakon prvog kontakta s antigenom već nakon rekontakta, obično 5 do 15 minuta nakon ponovnog kontakta. U otkrivanju uzroka najvažnija je iscrpna anamneza, svakodnevno praćenje unosa antigena, alergološki testovi, ekspozicijski test te radioimunosorbent i radioalergosorbent testovi. Prvi korak u liječenju urtikarije, ali i ostalih alergijskih bolesti je uklanjanje uzročnika, zatim promjena antihistaminika, kortikosteroida i sredstava za oporavak cirkulacije.

Medikamentozni egzantemi su nepoželjne promjene na koži i sluznicama koje se javljaju nakon uporabe uobičajenih doza lijekova, a u čijem nastanku najčešće sudjeluju alergijski mehanizmi. Lijekovi protiv bolova, povišene tjelesne temperature, antibiotici, sulfonamidi, klor, jod, barbiturati, serumi i cjepiva, lokalni anestetici, najčešće su lijekovi koji uzrokuju medikamentozne osipe. Promjene na koži su raznolike, no zbog širenja antigena krvlju uvijek su simetrično raspoređene, jednako na obje polovice tijela. Obično je prisutan svrbež, a može se pojaviti i povišena tjelesna temperatura, glavobolja, vrtoglavica, mučnina, opća malaksalost, promjene u krvnoj slici, spastički bronhitis, otok zglobova, oštećenje bubrega te anafilaktički šok.

Brojne stvari iz naše okoline s kojima smo u kontaktu mogu na mjestu kontakta s kožom (24 do 48 sati nakon ponovnog kontakta) izazvati kontaktni alergijski dermatitis. Obično na nepokrivenim dijelovima tijela dolazi do pojave crvenila, otoka, mjehurića koji pucaju, vlaže, nastaju kraste, a kasnije koža postaje suha i ispucana. Često je prisutan svrbež. Epikutani ili «patch» test pomaže nam u dijagnostici ove bolesti. Testira se na one antigene s kojima je bolesnik najčešće u kontaktu u svakodnevnom životu i radu.

Atopijski dermatitis upalna je bolest kože alergijske etiologije čija učestalost u suvremenom svijetu raste. Nastaje u bolesnika s atopijskom dijatezom uz djelovanje čimbenika okoliša. Atopija podrazumijeva genetski uvjetovanu sklonost pojavi alergijskih reakcija, uzrokovanu uglavnom nekontroliranim stvaranjem lgE protutijela. Osim atopijskog dermatitisa toj skupini pripadaju i alergijski rinitis i konjuktivitis, bronhalna astma, mukozni kolitis. Bolest obično počinje već u dojenačkoj dobi, a najčešće se poboljšava u pubertetu. No može se pojaviti i kod odraslih.

ATOPIJSKI DERMATITIS

Od atopijskog dermatitisa, kronične upalne bolesti kože, danas u zapadnoj Europi boluje do 20 posto djece i oko 1 posto odraslih...

Broj oboljelih od atopijskog dermatitisa (AD)je u stalnom porastu, posebno u industrijski razvijenijim područjima, a kao mogući razlozi navode se: zagađenje okoliša, povećana izloženost kućnoj prašini, konzervansi u hrani, smanjenje dojenja, stres, ali i povećana svijest o AD-u kod roditelja i liječnika. Kod velikog broja bolesnika uz AD može se razviti i neki drugi oblik atopije kao što su bronhalna astma ili alergijski rinitis.
U nastanku atopijskog dermatitisa važno je međusobno djelovanje brojnih čimbenika, a najvažniji su genetska predispozicija, faktori okoliša, kožna barijera, farmakološki pripravci, stres, imunološki faktori. Inhalacijski alergeni, oni koji dolaze zrakom i koje udišemo, kao što su kućna prašina, grinje, pelud, plijesni, dlaka životinja, bakterije često su odgovorni za pogoršanje upale kože kod bolesnika s AD-om.

POGODUJE MU I STRES

Alergija na hranu jedna je od prvih manifestacija atopije. Postoje značajna povezanost između atopijskog ekcema i alergije na mlijeko, jaja, kikiriki, ali i na soju, ribu, banane, orahe, lješnjake, rajčicu... Kako bi se smanjio mogući razvoj alergije na tu hranu potrebno ju je u prehranu djeteta uvesti što kasnije.
Do pogoršanja bolesti može dovesti i kontakt s vunom, otapalima, dezinficijensima, niklom, kobaltom, peruvijanskim balzamom, mirisima, lanolinom, neomicinom. Egzarcebacija bolesti moguća je u trudnoći, menopauzi, fazama menstrualnog ciklusa.
Danas je dokazano da je psihički stres značajan uzrok pogoršanja AD-a, kao i mikroorganizmi poput Staphylococcus aureus, Pityrosporum ovale, Candida. Bolesnici s AD-om osjetljivi su na infekcije virusima, bakterijama, gljivama.
Promjene u koži mogu se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, no najčešće bolest počinje još u dojenačkoj dobi. AD pokazuje sklonost povlačenju s porastom životne dobi, najčešće do puberteta, ipak, tijek bolesti u pojedinca nije moguće predvidjeti.
Kožne promjene mijenjaju se s dobi bolesnika, a zajednička karakteristika je upala kože uz jak svrbež. U dojenčadi i male djece promjene su raširenije. Obično počinju na licu kao neoštro ograničeno crvenilo (pošteđen predio oko usta, očiju i nosa) na kojem nastaju papule («prištići») i vezikule (mjehurići) koje pucaju i vlaže. Postoji sklonost brzom širenju promjena na vlasište, vrat, trup, vanjske strane ruku i nogu, pregibe koljena. Zbog izrazito jakog svrbeža djeca su nemirna, plačljiva, loše spavaju, a kako kod njih nema voljne kontrole češanja, česte su superponirane infekcije kože.
Kasnije, bilo da se bolest javlja prvi put ili kao nastavak iz ranog djetinstva, promjene su više lokalizirane, najčešće na lice, vrat, zapešća i šake, pregibe velikih zglobova, a manifestiraju se kao zadebljala područja pepeljasto sive boje, pojačanog kožnog crteža. Dugotrajni AD može dovesti do znatne psihičke traume zbog gotovo stalnog prisutnog svrbeža te vidlljivih promjena na koži.

KAKO SE LIJEČI

Za uspješno liječenje ove bolesti važna je stalna suradnja i strpljivost bolesnika, odnosno njihovih roditelja i liječnika. Važno je znati da, iako bolest ne možemo izliječiti, možemo uspješno djelovati na simptome bolesti. Pri tome je vrlo važna njega kože, otkrivanje

(praćenjem i alergološkim testiranjem) i izbjegavanje čimbenika koji dovode do pogoršanja bolesti te liječenje upale kože.
Njega kože osnova je liječenja atopijskog dermatitisa kojom smanjujemo simptome kao što su suhoća kože, ljuskanje, svrbež, poboljšavamo zaštitnu ulogu kože, dajemo koži zaštitu od iritansa i alergena iz okoliša, a time smanjujemo učestalost upotrebe steroidnih i drugih diferentnih pripravaka. Koža bolesnika s atopijskim dermatitisom izrazito je suha te moramo izbjegavati učestalo pranje, posebno sapunima i šamponima. Nekoliko puta tjedno potrebno je učiniti uljnu kupku te na još poluvlažnu kožu nanijeti pripravke za mašćenje i vlaženje kože prema uputi liječnika.