Antioksidansi i oksidacijski stres

Coolinarika 15.04.2009 00:36
Antioksidansi i oksidacijski stres


Znate li da su nakon mikroba, slobodni radikali najveći neprijatelji dugog života? A najveći neprijatelji slobodnih radikala?



Nakon mikroba, slobodni radikali najveći su neprijatelji dugog života! Jedno je očekivana dužina života kod rođenja, a sasvim drugo maksimalna dužina života. Dok je prvo promjenjiva kategorija i, primjerice, povećana u SAD-u s 47 u 1900. godini, na 75 u 1995. godini, drugo je konstanta, tj. uvijek 115 - 120 godina. Suvremeni antioksidansi mogu produžiti očekivanu starost, ali nemaju učinka na maksimalnu životnu dob. Oni su doista pravi saveznici suvremenoga čovjeka. Zašto? Slobodni radikali danas se povezuju s nastankom bolesti krvožilnog sustava, sivom mrenom, rakom, bolestima zglobova i brojnim drugim poremećajima zdravlja.

Kisik i ozon - opasni "prijatelji"

Kada kažemo da se auto kreće na pogon benzinom a čovjek hranom, to nije doslovce točno jer je pogonsko gorivo za čovjeka zapravo kisik. Naime, tek oksidacija u stanicama oslobađa neophodnu energiju i svakom kretanju zapravo prethodi oksidacija. Stanice mozga, primjerice, bez kisika umiru za nekoliko minuta. Zato smo prisiljeni neprestano udisati zrak, koji prosječno sadrži 21% kisika. Po svemu sudeći možemo reći da je kisik zapravo veliki "prijatelj" čovjeku. Međutim, kisik ima i drugu stranu medalje; ako previše udišemo čisti kisik, može doći do intoksikacije, što dobro znaju astronauti, ronioci i pacijenti na intenzivnoj skrbi. Toksičnost kisika za sva živa bića poznata je više od stoljeća, ali nije bilo poznato da postoji unutrašnje djelovanje sporednih proizvoda oksidacije, i to u tolikoj mjeri da mogu biti razorni za funkcioniranje pojedinih vitalnih sustava organizma.

Poznato je da je Pasteur u svom laboratoriju mikroorganizme inaktivirao kisikom, a voda za piće danas se može sterilizirati - ozonom. Svojevremeno je bilo u modi liječenje ozonom, pa su se prodavali mali uređaji (ozonizatori) za osvježivanje prostorija, kao i razni tipovi maski. Ozon se upotrebljavao za sterilizaciju kirurških dvorana i vodocrpilišta te u nekim tehnološkim procesima (aseptičko zatvaranje ambalaže). Mnogi i danas misle kako je nakon kiše i ljetne oluje zrak pun ozona pa ga treba što više udisati! Točno?

Ne, nije! Upravo ono zbog čega ubija bakterije oštećuje i svaki drugi organski materijal, pa i ljudske stanice i tkiva. Puno ozona nije zdravo! Kod vrlo niskih koncentracija (0,3 dijelova na milijun) dolazi do upale gornjih dišnih putova, a kod sportaša koji, za razliku od ljudi u sjedećem položaju, dišu i 20 puta brže, oštećenja su kudikamo veća.

Slobodni radikali i oksidacijski stres

Dužina života određena je zapravo stupnjem oštećenja mitohondrija koje uzrokuju slobodni radikali, a oni nastaju od nesparenih elektrona kisika koji su nabijeni energijom i vrlo nestabilni te se vrlo rado vežu sa svim tvarima s kojima dođu u kontakt (masti, proteini). Pritom stvaraju lančanu reakciju i brojna oštećenja (degeneraciju, lom DNA strukture).

Masovno djelovanje slobodnih radikala naziva se "oksidacijski stres" pa se iz toga izvlači pravilo: što više takvog stresa, to brže starenje stanica.

Naravno, odmah se postavlja pitanje što to izaziva pojavu slobodnih radikala. To je, prije svega, veliki i ponavljani fizički napor (intenzivan trening), potom intenzivno sunčanje i zračenje druge vrsti, jak psihički stres, pušenje preko 10 cigareta dnevno, često dugotrajno letenje transkontinentalnim avionima i slično.

Strastveni se pušač tijekom dana doslovce puni slobodnim radikalima, bodibilder koji se sprema za natjecanje vrvi od slobodnih radikala koje više ne može pokriti vlastitim obrambenim snagama. Piloti su stalno izloženi kozmičkom zračenju koje inducira stvaranje slobodnih radikala. Pojava slobodnih radikala, međutim, ne znači odmah i pobolijevanje zahvaljujući posebnom mehanizmu zaštite kojim se održava ravnoteža. Ako se pak produkcija slobodnih radikala prolongira ili pojačava, postoji mogućnost da organizam u jednom trenutku ne može više uspostaviti ravnotežu, što može biti početak procesa pojave funkcionalnog poremećaja.

Masovno djelovanje slobodnih radikala kod osoba koje su posebno izložene, naziva se s punim pravom "oksidacijski stres" pa se iz toga izvlači pravilo: što više takvog stresa, to brže starenje stanica. Naravno, pravilo se može i okrenuti: smanjenje utroška kisika, jednako je produženju očekivane dužine života! Ako se manje jede, troši se manje kisika, manja je izloženost slobodnim radikalima.

Sportaši i antioksidansi

Ako uzmemo u obzir činjenicu da na Institutu za sportsku medicinu u Salt Lake Cityju, država Utah u SAD-u (Institute for Sports Science and Medicine), postoji poseban projekt “Oxidative Stress and Exercise” koji ima na rapolaganju značajna sredstva, nije potrebno posebno obrazlagati kolika je važnost antioksidansa za zdravlje aktivnih sportaša. Zašto?

Intenzivni trening koji dugo traje smatra se fizičkim, psihičkim i metaboličkim stresom, koji organizmu nameće velike prilagodbe. Golema oksigenacija stanica i tkiva, koja je prosječno veća za 10 - 15 puta nego kod tzv. “sjedećih” ljudi, oslobađa masu slobodnih radikala koji mogu biti kompenzirani prirodnim zaštitnim sustavom, ali često je njihov kapacitet prevelik za takvu obranu, osobito kada napori traju dulje vrijeme. Oštećenje staničnih membrana njihovim djelovanjem sasvim je izvjesno. Od ukupne količine kisika koji ulazi u organizam sportaša 5 - 8% se ne razlaže do vode kako se misli, nego se pretvara u slobodne radikale. Upravo smo zbog tih činjenica antioksidanse stavili na prvo mjesto.

Antioksidansi produžuju život?

Oksidativne promjene stanica mogu spriječiti jedino jaki antioksidansi. To su sve one tvari (nutrijenti ili enzimi) koje u živom organizmu mogu spriječiti ili usporiti proces oksidacije, odnosno spriječiti razorno djelovanje slobodnih radikala!

Skupina antioksidansa stalno se proširuje. E vitamin svakako je prvi u skupini, ali tu su još beta-karoten, C vitamin, glutation, koenzim 10 i likopen.

Odavno se zna, a pokusi su to potvrdili, da postoje tvari koje mogu produžiti prosječnu dužinu života pokusnih životinja. Iskušane su stotine tvari, ali sve se svodi na antioksidanse i na skupinu tvari koja u sebi sadrži - sumpor. Već prvih desetak godina urodilo je plodom; visokim dozama E vitamina pomaknut je prosječni životni vijek miševa za skromnih 5%! Zatim se došlo do drugih zanimljivih otkrića, tj. da je jedno "očekivana" starost, a sasvim drugo - "maksimalna" starost. Dok se prva može mijenjati u nekim granicama, druga predstavlja konstantu. Samo je jednim preparatom (2-MEA) očekivana starost pokusnih životinja pomaknuta čak za 20%. Ako se to prevede na čovjeka, proizlazi da bi očekivana starost mogla skočiti sa 75 na 90 godina! Naime, računa se da se samo zbog toga starenje pomiče za 5 - 7 godina. Skupina antioksidansa stalno se proširuje. E vitamin svakako je prvi u skupini, ali ne i najvažniji; tu su još beta-karoten, C vitamin, glutation, koenzim 10 i likopen.


Izvor



Dodaj komentar
  Anonimni komentar
Ime:
Lozinka:
  Zapamti me na ovom računaru

Naslov:
Pošalji mi svaki odgovor na moj komentar
Pošalji mi svaki novi komentar na ovaj članak