Hronične plućne bolesti

I astmu i KOPB treba što prije prepoznati i pravodobno početi liječiti. Lijekove određuje liječnik pulmolog i treapiju treba uzimati svakodnevno. Osnovni lijekovi primjenjuju se uglavnom u inhalacijskom obliku, jer tako djeluju optimalno.

Za poboljšanje kvalitete života bolesnika provodi se program plućne rehabilitacije koji traži određenu tjelesnu sposobnost za obavljanje dnevnih aktivnosti, bavljenje sportom (rekreacijom) radi poboljšanja mišićne mase, boljeg podnošenja napora i smanjenja depresije. Bolesnike se educira o bolesti i njezinu mogućem tijeku, o važnosti redovitog uzimanja lijekova, pravilnog načina disanja i iskašljavanja. Cilj je:

• regulirati plućnu funkciju do najveće moguće mjere
• naučiti bolesnika pravilnom disanju
• maksimalno iskoristiti zdravo plućno tkivo.

Svrha respiratorne fizikalne terapije je maksimalno osposobiti bolesnika za normalan život, spriječiti pogoršanje bolesti, tj. nastojati da ima što blaži tijek i oblik. Rehabilitacijom u pulmologiji uspostavlja se dobra tjelesna kondicija bolesnika, smanjuju se i kontroliraju simptomi, povećava kvaliteta života i preživljavanje te smanjuje utrošak lijekova.

Važan dio rehabilitacije su vježbe disanja, praktični tečaj za oboljele od astme i KOPB-a. Prije tečaja polaznici moraju obaviti pulmološki pregled s utvrđivanjem stupnja oštećenja plućne ventilacije i njene reverzibilnosti, ispuniti upitnik o subjektivnoj procjeni bolesti te prema potrebi obaviti dodatne testove.

• Vježbe relaksacije
Kod pojave zaduhe zauzimanjem relaksacijskog položaja i kontroliranim disanjem donjim dijelovima prsnog koša stanje se može znatno olakšati, odnosno spriječiti napadaj već u početku. Respiratorna terapija počinje vježbama relaksacije u prozračenoj prostoriji, bez zvučnih i svjetlosnih podražaja. Osoba zauzima najugodniji položaj. Relaksacija znači potpunu opuštenost svih mišića, tj. olabavljenje cijelog tijela. Jedino tako oboljeli može prenapuhano pluće dovesti u stanje u kojem će moći pravilno disati. Najbolje je na početku odabrati ležeći položaj, npr. na leđima s mekanim jastukom ispod glave i drugim, većim ispod koljena. Nakon što se to postigne, koncentrira se na disanje. Vježba traje 20-30 minuta.

• Kontrolirano disanje
Bolesnika treba poučiti važnosti disanja ošitom. Gibanjem ošita gore-dolje povećava se vertikalni promjer prsnoga koša te se aktiviraju čitava pluća, osobito donji dijelovi. Takav način disanja zahtijeva manje snage i uspješno uklanja osjećaj gušenja. Većina bolesnika kao odgovor na zaduhu koristi pri disanju pomoćnu dišnu muskulaturu, pojačano aktivira gornji dio prsnog koša i ramenih struktura, a u manjoj mjeri ošit (omjer 70:30). Važno je da bolesnik osvijesti takvo nepravilno disanje i pokuša ga popraviti. Kontrolirano disanje je mirno disanje pri kojem se koristi donji dio prsnog koša, zahtijeva manje snage (manji dišni rad) i može ukloniti osjećaj zaduhe. Time se smanjuje napetost u mišićima, što je preduvjet pravilne raspodjele mišićnog rada.

• Vježbe disanja
Vježbe disanja zahtijevaju aktivan dišni rad. Prilikom izvođenja izmjenjuju se faza vježbi disanja i faza relaksacije. Za pravilno disanje zrak treba udahnuti na nos, a izdahnuti na usta kroz usnu prepreku (usnice se lagano skupe ili se izdiše kroz zube izgovarajući glas F ili S). Tim laganim produženim izdisajem može se izdahnuti mnogo više zraka.

Preporučuje se svakodnevno vježbati kako bi se postigao automatizam u primjeni.