Urinarni kateter može dovesti do infekcije
|
Kod muškaraca starijih od 35 godina najčešće se radi o polno prenosivim patogenima, naročito izazivačima gonoreje...
Upale pasjemnika mogu nastati kao komplikacija urinarne infekcije s prostatitisom i uretritisom, zatim mogu biti posljedica gonoreje, komplikacija operacije prostate ili infekcija nakon uvođenja urinarnog katetera.
Javljaju se kao bolna, osjetljiva oteklina sa skrotalnim edemom i crvenilom. Najčešći su uzroci gram-negativne bakterije i klamidija.
Akutini bakterijski epididimitis nastaje obično kao komplikacija bakteriurije, bakterijskog uretritisa ili prostatitisa. On može biti jednostrani ili obostrani i odlikuje se povišenom temperaturom, bolovima i oteklinom mošnji.
Uzroci problema
Fizikalnim pregledom nađe se oteklina, otvrdnuće, crvenilo i znatna bolnost dijela ili cijelog pasjemnika, a katkada i pripadajućeg testisa. Kad se upala proširi mogu biti zahvaćene sve strukture spermatožilnog snopa i dijagnoza je funikulitis.
U bolesnika mlađih od 30 godina diferencijalno dijagnostički mora se misliti i na torziju testisa. U muškaraca starijih od 35 godina najčešće se radi o spolno prenosivim patogenima, naročito izazivačima gonoreje ili klamidiji, a većina oboljelih ima i uretritis.
U većini se slučajeva radi o gram-negativnim koliformnim bacilima. Ti muškarci imaju piuriju (prisustvo mnoštva leukocita u urinu), inficiranu mokraću, urološke abnormalnosti ili su nedavno bili podvrgnuti urološkim procedurama. Indicirana je genitourinarna evaluacija.
Nebakterijske upale (epididimitis i orhiepididimitis) nepoznatog su uzroka, ali nisu rijetke. Mogu se javiti sekundarno zbog retrogradne ekstravazacije. Često su nalazi u urinu normalni, a kulture urina i prostatičnih sekreta negativne. Simptomi su slični onima kod bakterijskog epididimitisa.
Liječenje se sastoji od mirovanja, elevacije(podizanja) skrotuma (mošnji), ledenih obloga, davanja analgetika i peroralne antimikrobne terapije tokom sedma do deset dana.
Kulture urina
Ukoliko se posumnja na sepsu daju se parenteralni (injekcioni) aminoglikozidi ili cefalosporini treće generacije, dok se ne otkrije infektivni uzročnik i njegova osjetljivost.
Kulture urina su važne radi primjene adekvatnog liječenja. Kirurška drenaža nije potrebna ukoliko se ne razvije apsces, piokela ili infarkt testisa. Općenito, potrebna je urološka procjena. Međutim, bolesnicima sa spolno prenosivim epididimitisom rijetko je potrebna anatomska evaluacija.
Katkad se može spriječiti nastanak recidivirajućeg bakterijskog epididimitisa podvezivanjem (vazektomija); on obično nastaje nakon neizlječenog hroničnog epididimitisa i prostatitisa.
Povremeno se kronični epididimitis mora liječiti operativnim odstranjenjem pasjemnika) radi olakšanja simptoma, no u nekih bolesnika i nadalje perzistira osjećaj nelagode.
Od koristi može biti postavljanje suprapubične cistostome ili postupak samokateterizacije. Liječenje nebakterijskog epididimitisa je slično, osim što je antimikrobna terapija neučinkovita. Blokada živca u spermatičnom snopu može ublažiti simptome.
Trajni kateter
Bolesnici koji moraju imati trajni uretralni kateter skloni su recidivirajućem epididimitisu i orhiepididimitisu. Kod bolesnika s recidivom bolesti i strukturnim abnormalnostima treba razmotriti profilaktičku obostranu vazektomiju.